Navratila jednom naša draga komšinica Ziljka na kahvu kod nas. I dok se kahva spremala govorila je:
- Odoh da vidim da Sadrija ne padne s kruške.
Njen sin Sadrija je otišao u bašču da obere onu ogromnu jerbazvu. Imala je široko stablo i široke dugačke grane. Uvijek je bilo puno rizika popeti se na jerebazvu. Uglavnom smo čekali da te sočne kruške same opadnu ali bi se pri tom često razbile. Osevi i pčele su volele jerbazve isto kao i mi.
- Pa stani Ziljka, popij kahvu...- ustvaljala je Ziljku moja majka.
- Odoh da vidim da Sadrija ne padne. - brižno će Ziljka i ode.
Ziljka nije stigla na vrijeme da mu kaže da ne padne. Kad je ona stigla u bašču, Sadrija je već pao sa kruške.
...
Snijeg je baš dobro prekrio Jeliće i debeli prekrivač se dobro navalio na krovove kuća. Moja amidžinica Nafija je bila u sobi kad joj snaha Đuka reče da se amidža Hakija popeo na krov da malo rasčisti snijeg. Nafija požuri napolje da vidi da ne padne. Midžo Hako je sjedeo u snijegu ispred kuće.
- Ja rekoh da ti kažem da ne padneš sa krova.- reče mu Nafija.
- Pa ja sam već pao, džaba ti je sad da mi vičeš.- nasmja se modžo Hako.
...
2014-11-24
2014-06-02
Vuna
-Diž’ se! Ibrahimovi već oteraše goveda a ti nisi ni ust´o! - reče majka Harunu.
Volio bi on odspavat još pet minuta ali majci nije ništa rekao. Znao je on da će dedo opet napraviti galamu oko toga kako nas je opet Sunce zatekolo u krevetu. Istini za volju Sunce samo sto nije provirilo iza planina na istoku. Harun je to doživljavao kao grijeh da ga prvi zraci zateknu bilzu kuće. Nakon dvadesetak minuta je stigao do livada gdje je trebalo ostaviti stoku na ispašu. Livade još nisu bile zabranjene pa nije morao da ih čuva cijeli dan.
Vraćao se kući dok su prvi zraci grijali njegovo ozareno lice. Tri dana je okopavao kukuruz komšiji Ćamilu da bi na kraju dobio od njega baterijsku lampu. Odavno je Harun bacio oko na nju i molio Ćamila da mu je da a on će mu za uzvrat pomagati šta god zaželi. Posao odrađen i lampa je bila u njegovim rukama. Nosio je s ponosom svud gdje ide. Znao je da mu sva seoska djeca zavide. Molili su ga da im dopusti da i oni malo drže lampu u ruci. Bio je ponosan na svoju lampu i puštao ih je da je pogledaju na kratko. Onda bi je uzimao nazad bojeći se da je neko ne pokvari ili slomi.
Još danas cijeli dan da kopa i imaće para da kupi i žižak za lampu. Bika mu je obećala pare za bateriju čim sutra proda vunu na pijaci. Kakav će to tek biti doživljaj kad mrak padne a on izađe napolje i upali lampu.
Pridružio se ostalim kopačima i pun poleta požurio da ih stigne. Prolećni dani nisu jos bili ni pretopli ni predugi za rad, ali Harunu se činilo da baš ovaj dan nekako sporo prolazi. Ne zato što je bio umoran već što je bio nestrpljiv.
Sutra dan su svi ustali još sa sabaha i spremali putnike za put na pijacu. Harunu je svaki put u čaršiju bila avantura za sebe. Ovaj put se posebno radovao što će moći kupiti žižak i bateriju. Njegova bika Đula, očeva majka, je išla sa njim. Natovarili su na konja dva velika džaka vune sa obje strane. Pozadi su uglavili jednu manju kacu sira. Neprijed su bile torbe sa hranom i zob za konja. Haruna su uglavili u sredinu tog tovara tako da nije morao da brine hoće li pasti. Do čaršije se putuje tri-četiri sahata normalnog hoda.
Komšinica Zejna je zamolila da joj kupe 200 grama toza i jedan litar gasa za lambu. Pruži novac koji je namijenila za to a Đula ga diskretno strpa u njedra.
Konj je sam znao put tako da ga je Đula vodila samo dok su izašli iz sela. Kasnije je konj pratio tempo koji je bika diktirala. Harun je bio gladan pa su nakon dva sahata stali da doručkuju, malo se odmorili i nastavili dalje.
Kad su stigli sva ona centralna dobra mjesta su već bila zauzeta tako da se Harun sa svojom bikom smjestio na prvom slobodnom mjestu. Đula priveza konja i rastovari onaj teret sa njega. Harun je dobio dozvolu da ode i traži žižak i bateriju. Iako je žurio da nađe prodavača tehnike, Harun je ipak zastajao pored svake tezge da utoli svoju znatiželju i da pokuša da shvati čemu svaka stvar služi. Pitao je za cijenu iako nije imao para da išta kupi. I trgovci su to isto znali. Neki su mu odgovarali na pitanje a neki bi ga ignorisali.
Đuli je trebalo dobrih dva sahata da proda vunu i sir. Odlučila se da proda sve na đuture jednom preprodavaču. Bila je zadovoljnja cijenom i dobijeni novac diskretno strpa u njedra. Tu je najsigurniji jer su svi džepovi na džemperu bili prilično plitki. Sad je i ona krenula da pazari svoje i Zejnine stvari. To su kao i obično namirnice koje su se uvijek kupovale u črašiji: šećer, so, gas za lambu i slično. Đula prvo potraži Haruna i dade mu tačno koliko mu je trebalo za bateriju. Reče mu da kupi sebi bombona ako mu ostane kusur.
Kupila je što je naumila. Još samo toz da kupi i vakat je da se krene nazad. Prodavac izmjeri u dva fitilja po 200 grama i stavi ih pred Đulu. Ona krenu da plati ali ne uspje da nađe novac. Srce zakuca malo brže jer se zasrami što tu pred narodom mora da traži novac u njedrima. Sakri se iza jednog zida i poče malo brže da traži novac. Mora da je novac skliznuo ispod bluze ili u dimije. Rukom je opipala svaki djelić svoga tijela i odjeće. Misao da je pare vjerovatno izbubila je počela da vri u njoj i nemir je svi više obuzimao. Kad je tri put provjerila da pare nisu kod nje, pokušala je da se prisjeti kud je sve išla i kad ih je zadnji put imala.
Unezvereno je gledala okolo i ponavljala polu tiho “Subhanelah, Subhanelah…”. Žurila je putem kojim je išla i pogledom prebirala svaki pedalj tla. Stigla je do mjesta gdje je zadnji put platila namirnice ali nije našla ništa. Krenu ponovo istim putem da pogleda još jednom. I još jednom. Nije htjela da prizan sebi da je uzalud prevalila ovoliki put. Neki glas joj je šaputao da će ih naći, da će neko dotrčati i reći da je našao njen novac.
Harun je nađe pored osedlanog konja kako ga čeka da pođu nazad. Htio se pohvaliti kako je konačno sklopio cijelu lampu ali je primjetio da se Đula zagledala u jednu tačku i da se u njenim očima naziru suze.
- Biko, šta je bilo? - upita Harun.
- Ništa sine. Ja izgubih pare. Svo zlo sa njima otišlo. - tiho odgovori Đula.
Ona pođe naprijed i povede konja. Harun pođe za njom bez pogovora.
Pri povratku nisu ništa pričali. Čulo se monotono klaparanje kopita. Harun je zaboravio na svoju lampu i gledao u biku kako ide ispred njega. Po neko glasno “Eh!” bi se izvuklo iz nje i onda opet tišina. Vremenom Harun poče da strepi i čeka na njeno sljedeće “Eh!” koje je padalo kao osuda, kao kamen, kao led.
Te noći je Harun sanjao kako su on i bika Đula opet na pijaci. Neki glas preko nekog ozvučenja objavi da su našli pare i da se javi na šalter onaj koji ih je izgubio. Harun uze svoju biku za ruku i reče joj:
- Vidiš da su ih našli!
Đula nije ništa govorila ali joj je lice blistalo od sreće.
2012-06-24
KAKO JE TO STVARNO BILO
Neznam koliko vam je poznata ta cinjenica, to, da sam rodjen mnogo godina poslije otkrica Amerike i da sad na zalost svih mojih neprisutnih i davno preboljelih ljubavi nemam vise sta da otkrijem? Od roditelja imam samo oca i majku. Imam zatim brata i sestru od kojih smo mi najstariji.
Jos od malih nogu sam imao velike noge i ambicije da postanem velik i u tu svrhu sam popio 958 456 872 135 689 457.54 litara mlijeka dijelomicno neobranog. Onda je dosao onaj sasavi fizicar i ubjedjivao me da je Zemlja okrugla i da je svjetlost talasnog karaktera sto me bacilo u totalnu depresiju. Zar je moguce da sam pune 2 godine i 16 mjeseci ziveo u zabludi misleci da svi putevi vode za Rim. Od toga dana sam cvrsto odlucio da nikad, i opet nikad vise necu nositi zutu kravatu sa neizvjesnim nagovjestaima crveno-plave prozirne boje sa smedje-zelenim tackama.
* * *
Pozno ljeto 1941g. a Sunce jos przi ko tiganj. Preko sredstava javnog informisanja su stizale vijesti da je Dajko rijesio da sa svojim Rajhom osvoji Jugu. Nezvanicno se saznaje da je prokomentarisao svoj gest sljedecim rijecima: "Jugoslavija, oprostite, stara Jugoslavija je samo jedan korak dalje u pravcu ostvarivanja mojih vjecitih snova da budem vladar Albanije i da meni kazu da sam hodza pa makar i Enver!"
Suljo je bas kod sebe u konjusnici steriv´o nekakve muve, kad eto ti ga Nuradin neprijavljen, banu na vrata u Suljovu kancelariju:
-Druze Suljo smrt fasizmu!-
-A Bogami i narodu!-prihvati Suljo
-KPJ porucuje ´biti ili ne biti sve jedno zeznut ces se svakako´-
-Pa sta velis ti ...?-zabrinu se Suljo najednom.
-O Romeo, zasto si Romeo? Zasto nisi atase za kulturu, poljoprivredu i razno?-
-Odlicno, vrlo dobro cak sta vise, samo nedovoljno.-
-Znaci dogovoreno?!-
-Sto volim sifrovane poruke. Naravno da je dogovoreno. Poruci Kardelju da cu mu te sljive sutra doturit i neka ona njegova hanuma spremi snenokle sa kavijarom.-veli Suljo
-Nema frke, nema zbora bez nasega dogovora!-
-Hajde Bogati ne bandaj.-
*
Tito je bas jeo sarmu sa surutkom sto mu spremila Milena Dravic, Kad eto ga Boris Dvornik nosi mu pizzu "Martini" poslala mu Jovanka.
Jovanka u to vrijeme jos nije bila njegova hanuma mada ga je varakala. Imala je zarku zelju da bude balerina i da igra sa "Lokicama" ali je imala 37 kg viska.
One pizze sto je ona jela dosad, rekla je da ce ih odsad jesti samo kad ogladni, kad joj je dosadno, kad nema sta da radi i kad joj se ne spava. To je naravno pokazalo rezulatate: smrsala je 16,3 kg u vremenu od 1941-1945!
Dalo se primjetit da je Tito uopste ne ferma pa mu je ona poturila sihir ispred Sava Centra. Tito otiso da gleda koncert Semse Suljakovic u SC i kad se vratio otud evo ga pravo kod Sulja i kaza:
-Znas stari kak mi se ono okruglo cudo vrti u glavi... -
-Koje okruglo cudo. Da ne mislis na mozak?- pita Suljo.
-Ma ne! Jovanka! Sve mi vruce po stomaku kad pomislim na nju.-
-Nije valjda. Ja ti sredio sudar sa onom ...Monro Merlin. E taze ofarbana plavusa.-
-Ostavi se prdnjave moj Suljo! HOCU JOVANKU!
-E moj Tito na sta si spao. Sta je to sa tobom? - zabrinu se Suljo.
* * *
Sad dok je Tito polusit od onih sarmi gledao pizzu "Martini", sjecao se svih nestasluka koje su smisljali on i Jovanka dok su setali Sutjeskom, Kozarom, Neretvom, Havaima, Drvarom i ostalim mjestima koji su zapamceni po herojskim bitkama partizana i onih vjecitih negativaca.
Jovanka se taman bila vratila iz setnje sa Luksom i uzela da strika svom dragom poluver na crvene i zelene horizontalne strafte. Cula da to vizuelno smanjuje debljinu.
Ulazi Suljo ko fol dzandarika donio Titu, a on greskom minirao most na Neretvi. Digao ga u vazduh prije vremena. Bilo blato svud naokolo pa nije imao gdje sjest. I kad je sjeo na onu kutiju sto oni neki kazu da se zove generator za aktiviranje mina samo je cuo BUUUM! Suljo je mislio da to on nije prdnuo. Odmah mu je bilo lakse kad je vidio da nije nego srusio most. Dobro sad trebalo je prvo prenijet ranjenike pa tek poslije dici most... Ali sta je tu je.
I tako doso Suljo i donio dzandarika TItu. Tito ni 5 ni 6 nego uzme 7 dzandarika i strpa ih u usta. Onda pocrveni i pozeleni. Lice mu puno suza. Veli :
- E jesu kisele, e nema nista gore od ovoga.-
- E ima ima- jedva doceka Suljo.-
- Sta? Pizza sa divljim kruskama?-
- Jok. Digo sam ga u vazduh.
Tito iskolaci oci, pozelene, pozute i pocrvene.
Osta mu dzandarika u grlu. Voda nista nije pomagala pa ga Jovanka raspali perajkom po ledjima.
- Pa sta cu sad ? ! Najbolje da organizujem jednu ORA da prokopa tunel ispod Neretve.-
- Ne bandaj bezveze.- naljuti se Jovanka. - Smisli nesto pametnije za istoriju.
- Napravi drugi most - predlozi Suljo.
- E dobro sam se toga sjetio . - raspali se Tito rukom po celu.-Nemci ce misliti da necemo preko Neretve pa ce otic JAT-om na ljetovanje u Zimbabve. Ama nebih ja bio predsjednik KPJ da nisam ovako pametan. Zloca sam nema sta. Suljo primam te u partiju, igraces beka u prvom poluvremenu a u drugom mozes skakat s motkom. I ne zaboravi da me napomenes da ti dodijelim orden iz arhitekture i pozanavanja prirode i drustva.
Ja sad odoh da ispricam jednu uspavanku mom dragom sinu.
I ode Tito pravo kod sina i poce mu pricat o Ivici i Marici:
- Isli Ivica i Marica ivicom sume kad naidje marica bez policije i uhapsi Maricu zbog antikomunistickog djelovanja na svijest poslasticara i radnika u fabrici cokolade. Maricu je u marici vozio strasni vuk koji je imao veliki nos i velike usi jer nije imao para da plati plasticnu operaciju.
Crvenkapica se nije pojavila na vrijeme pa je on, strasni vuk, pojeo baku za svaki slucaj a ona tri praseta sto su napravili kucu od cvrstog materijala su otisla na pecalbu u Australiju.
Marica zamoli strasnog vuka da je pusti iz marice. Ivica je za to vrijeme bio na ivici nervnog sloma - naime isao je ivicom puta da ga neko nebi pokupio autom pa je ugazio na ono nesto smrdljivo i podvuceno zutim.
Crvenkapica je bas u tom trenutku skrenula sa puta jer joj je mama rekla da to ne radi i zapjevala iz sveg glasa: - Druze Tito mi ti se kunemo da necemo da skrenemo!- Onda se Crvenkapica obratila Ivici da joj pomogne da nadju kapicu koju je ona izgubila dok je brala Divlje Jagode. Ivica je odahnuo dusom jer da je Crvenkapica izgubila kapicu beruci Crvene Jabuke sigurno bi joj se otkinulo i ono Bijelo Dugme sto je bilo slabo prisiveno na njenom plavom dzemperu crvene boje.
A onda je dosla jedna ogromna azdaja sa sest glava i dvije pokraine i sve ih pojela.
Hajde sad spavaj i sanjaj sve ovo!-
* * *
Nemci su se naljutili i zaprijetili da se nece vise igrati sa partizanima ako oni ubuduce ne shvate rat ozbiljno. Svabama je bilo krivo sto oni nisu srusili most. Bili su apsolutno zbunjeni ovim potezom. Suljo je odmah dosao kod njih da kupi marke ispod kursa dok su onako u behutu. Nakon 4 sahata i 73 minuta dodje Shulc da uhapsi Sulja zato sto je on partizan. Suljo je odbijao sve optuzbe govoreci da je on obican svercer iz Novog Pazara.
I odvedu oni njega u logor.
Drugi dan logorovanja okupi Suljo raju i zapale jednu ogromnu vatru (logorsku naravno posto su na logorovanju) i pocnu oni pjevat antifasisticke pjesme i pjesme koje dizu moral. To su im odmah zabranili jer kazu da je zabranjeno javno okuplanje, mitingovanje, koncerti, demonstracije. Strajk gladju bez ikakvih uslova je kazu jedino dozvoljen.
Treci dan je htio da posalje razglednicu svojima: "Pozdrav iz Aushvica" ali mu ni to nisu dali pa je napravio belaj po logoru. Psovao majku Hitleru i trecem rajhu sto se proculo i do firera, kome je psovka bila upucena. I Hico odmah sjedne u helikopter pa pravac logor. Gleda Suljo kako dolazi nesto malo u sinjelu sa umazanom masnom kosom i minijaturnim brcicima. Prilazi direktno njemu.
- Jesil ti druze Suljo psovao meni i mom trecem rajhu majku ?-
- Nisam ! -
- Jesi ! ! -
- Nisam ! ! ! -
- Jesi ! ! !-
- E eto jesam pa sta ! ! ! ! -
Hico se nedade zbunit nego polako izvadi papir A4 formata sitno kucanog i poce da psuje Suljinog cukun-cukun-cukun djedu Spaha pa sve na ovamo. Kad je stigao do Suljovog oca Ibrahima Suljo mu tako zestoko opali samar da se Hitler otkotrlja u jedan obliznji jarak. Nasli su ga poslije dva sahata trazenja.
Cetvrtog dana su postrojili sve logorase i pred svima procitali sljedece obavjestenje.
- Ahtung, Ahtung !!! An, Cvaj, Draj !!! Sto u prjevodu znaci da se logoras pod rednim brojem 6542043767309 - 39789398 tj. Suljo izbacuje iz logora zbog nediscipline i nepristojnog ponasanje. -
2012-05-27
Idemo malo muzike
Malo sam se igrao sa gitarom i sa mojim Boss BR 80 i snimio ovo. Prvo sam snimio ritam a onda solo preko toga. Uzivajte.
2012-04-16
Stablo u HTML5
Odavno nisam nista radio jer nisam imao vremena. Sad je doslo vrijeme da malo radim na izgledu porodicnog stabla. Posto dolazi novi standard za web HTML5 u kojem ima vise mogucnosti, to sam iskoristio da stablo nacrtam. To ce otprilike izgledati ovako:
Kad bude gotovo bice postavljno umjesto sadasnjeg stabla. Mada ovo moze potrajati ... :)
2011-10-08
2011-08-23
Castra hälsar Hana välkommen
Blomor från mina koleger från Castra när vi fick Hana. Stort tack.
Cvijece smo dobili od moji kolega sa posla kad se Hana rodila. Hvala puno.
Cvijece smo dobili od moji kolega sa posla kad se Hana rodila. Hvala puno.
2011-08-20
2011-06-19
Dzamija u Geteborgu
Konacno i mi imamo pravu dzamiju u Geteborgu. Dodjite pa se uvjerite i sami ako ne vjerujete.
2010-12-05
Snijeg kod mene
Snijeg pade na behar na...
Nije bas na behar ali izgleda kao behar, ovako dok jos visi na granama. Lijepo je i za oko i za dusu.
Nije bas na behar ali izgleda kao behar, ovako dok jos visi na granama. Lijepo je i za oko i za dusu.
2010-09-22
2010-05-30
2010-03-07
2008-12-08
2008-06-28
2008-05-11
2008-03-01
Čekam mamu
Ljeto 2006, Hatme u tutinskoj centralnoj džamiji. Bio sam tamo jer je Mersiha po drugi put proučila Kur'an. Na pragu džamije je bila ova djevojčica obučena u kat.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)