Đole u Malmeu

Nalazim se u nekoj polu pustinji. Zemlja izpucala od vrucine, a ono malo trave sto ima tu i tamo je isprzeno suva. Telefon u mom desnom dzepu je zazvonio i cuo se iscrpljen glas:
"SOS, I´m almost dead. You know what you're suppose to do now."
Prepoznao sam glas Terminatora. Znao sam da ako se njemu sta desi da ja treba da krenem u akciju da spasim svijet od napada robota. Otisao sam u tajno skladiste oruzja, sakrivenog specijalno za ovu prilku.
Telefon je ponovo zazvonio. Haris mi rece da krecemo u 12 a ne u 3 danas za Malmö. Odmah sam ustao!

Isli smo na koncert Djordjeta Balasevica. Svratili smo usput u Ängeholm na plazu punu pjeska i nesto malo vrijednih kupaca i suncaca. Slikali se i onda produzili ka na prema Malmö-u.

Divno vrijeme, pa stoga divan i Malmö. Slikali se ispered  Tadz Mahala u nekom parku.
A ja sve dosad mislio da se on nalazio u Indiji.

Koncert je bio standardan a´la Balasevic koncert. Ja sam bio tu da cujem najnovije viceve i replike  koje su bile sastavni dio svakog njegovog koncerta. Odavno se tako nisam smijao. On kaze jednostavne stvari na jednostavan i lijep nacin. Ima nesto ekstra u njegovim tekstovima sto ga cini unikatnim. Nosio je orden koji je dobio na koncertu u Sarajevu od UNHCR-a koji ga je proglasio nihovim ambasadorom jer "ima nesto u njemu sto spaja ljude". Koncert je trajao nekih tri sahat.