Sest je sati i vec "leprsavo" hodam po kuci. Strpao sam karte u torbu i 13 puta provjeravao da ih slucajno nisam zaboravio. Dzeno je vec bio na stanici. Zeljeznickoj. Usli smo u voz. Bebek nam je nosio kofere. Trebalo da isprati Selmu ali nije dosla pa, veli, kad je vec tu ...
Kupe je bio odlican ali mi smo htjeli da to malo bolje uredimo - prenesemo sjedala do prozora, okacimo neku umjetnicku sliku na "zid", okrecimo kupe drecavo zelenom bojom ili postavimo tapete sa cvjeticima tu i tamo koncentrisano rasporedjenim u krugove koji lice na kvadrate u obliku trougla. Ali sta se dogodilo ? ! Zaboravili smo sav alat kod kuce.
Raja iz Stokholma nas je docekala kao da smo neka delegacija sefova vlade koja je dosla da u prijateljsku posjetu sa ciljem uspostavljanja bilateralnih odnosa. (Nikad nisam znao sta ovo "bilateralni odnosi" znaci ali sam znao da Tito gdje god ode uspostavi takve odnose i donese brdo poklona od nesvrstanih prijatelja)Divna stvar sa gostima je sto im se jednom obavezno obradujes - ili kad dodju ili kad odu. Nama su se obradovali kad smo dosli. Taj osjecaj ne vara. Zivo se pricalo diskutovalo o svemu i svacemu. A onda su poceli da pricaju nesto sifrovano. Ja nisam nista konto. Kazu mi da se radi o pceli i cvjetu. Evo ga opet. Pa sta je to toliko misticno sa tom pcelom. Ja sam jednom prisustvovao slicnom razgovoru. Otac kaze:
- Sine ti si sad pubertetlija i trebas da znas neke stvari.
Plasio sam se da se Djeda Mrazu nije sta desilo.
- Znas, sine, pcela kad sleti na cvijet da se meda napije, polen joj se okaci za noge!-
(?# %? &?#?) Ne kontam sto je cekao da mi to kaze u pubertetu.
Nakon toga sam dugo razmisljao kako to da pcela ne nesi cizme kad ide da sa cvijeta na cvijet
Navece smo izasli i uvjerili se da je Stokholm velik i lijep grad
Nema komentara:
Objavi komentar