Desant na Landvetter

Upali smo na aerodrom. Slozno i efikasno smo ga okupirali za veoma kratko vrijeme. Ja sam budnim okom pazio izlaz ne dajuci da mi koncentraciju poremeti galama ljudi koji su se nervozno vrzmali cekajuci avion koji je trebalo da sleti po ovom, najednom snjegovitom i vjetrovitom vremenu. Svi smo bili do zuba naoruzani. Ja sam u rukama drzao najveci buket a u desnom dzepu fotoaparat pun i spreman na rafalnu paljbu. Resko je drzao videokameru okrenutu prema izlazu spreman da svake sekunde pritisne na okidac. Omar je pokrivao desno krilo a Eso lijevo. Moj stari je budnim okom nadziro akciju i koordiniro snagama na terenu. Napetost se osjecala u zraku. Prst na prekidacu. Izlaz na nisanu. Buket na gotos.
Nastao je tajac.
Na ogromnoj tabli iznad nas se pojavila vijest da je ateriranje aviona odogdjeno.
Sta sad ???

Iz komande su javili da se informacija mora provjeriti i improviziratri novi plan.
Avion je odletio za Kopenhagen.
Komandni stab se povukao dok smo mi stitili odstupnicu. Murat i Nezira su uspjesno izbjegli nas dobro isplanirani docek. Mora da su piloti Air Bosne namirisali opasnost i odlucili da ne slete.

Afrika

Zaustavila me je i pocela da prica kako cijeli svijet nije briga za losa ljudska prava ili zivotne uslove ljudi koji zive dole negdje u Africi.

Ona se eto brine za te neke uslove i prava. Naroda u Africi. I ici ce ponovo tamo na proljece samo da sakupi dovoljno dobrovoljnih priloga.

Ja sam samo nijemo gledao i mislio:tako lijepa i tako pametna. I bori se za prava. I bolje uslove. I mir ljudima.
Negdje u Africi.

Na trenutak me bi stid. Kako su moji problemi mali i nevazni kad ih stavim tu pored gladi, bolesti i nepravde prema tim ljudima.
U Africi.

Ne moras me toliko ubjedjivat. I ja bih da pomognem. Evo priloga za bolje dane ljudima u Africi. A ostao sam trenutak duze jer osim ciste duse imala je prelijepe oci.

Sat

Lako je njoj. Kad god pogleda na sat i kaze:
- Vidi,neko misli na mene!
Upravu je

A mislim na nju i kad nisu poklopljene
I kad jesu
Mislim i kad misli da niko ne misli na nju
Milsim eto i sad dok sav svijet spava

Dali i ja ponekad zalutam njenim mislima
Dali smo nekad tako zajedno
U mislima, sami

Znam da ne al ipak
Da ne mislim nemogu
Cekajuci san da dodje