Desant na Landvetter

Upali smo na aerodrom. Slozno i efikasno smo ga okupirali za veoma kratko vrijeme. Ja sam budnim okom pazio izlaz ne dajuci da mi koncentraciju poremeti galama ljudi koji su se nervozno vrzmali cekajuci avion koji je trebalo da sleti po ovom, najednom snjegovitom i vjetrovitom vremenu. Svi smo bili do zuba naoruzani. Ja sam u rukama drzao najveci buket a u desnom dzepu fotoaparat pun i spreman na rafalnu paljbu. Resko je drzao videokameru okrenutu prema izlazu spreman da svake sekunde pritisne na okidac. Omar je pokrivao desno krilo a Eso lijevo. Moj stari je budnim okom nadziro akciju i koordiniro snagama na terenu. Napetost se osjecala u zraku. Prst na prekidacu. Izlaz na nisanu. Buket na gotos.
Nastao je tajac.
Na ogromnoj tabli iznad nas se pojavila vijest da je ateriranje aviona odogdjeno.
Sta sad ???

Iz komande su javili da se informacija mora provjeriti i improviziratri novi plan.
Avion je odletio za Kopenhagen.
Komandni stab se povukao dok smo mi stitili odstupnicu. Murat i Nezira su uspjesno izbjegli nas dobro isplanirani docek. Mora da su piloti Air Bosne namirisali opasnost i odlucili da ne slete.