jednog "ljetnjeg" dana 2000

Bilo je puno starijeg naroda. Niko nije obracao paznju na Posejdona koji se tusirao onko nag na sred trga ovog zacudo lijepog dana. Svi su bili okrenuti sceni na kojoj je nekoliko pjevaca pjevalo neke pjesme koje Merima i ja nikad nismo culi. Da cudo bude jos vece i publika je slozno pjevala uz artiste na sceni. E pa znamo i mi da pjevamo. Nakon kratke konsultacije odlucili smo - zapjevali smo "Sinoc mi je ruza procvjetala..." iz petnih zila. One bake i deke su nas cudno gledali sa nekoliko miligrama straha u ocima. Ozvucenje je bilo prejako da bi oni oko nas culi da ne pjevamo na svedskom ali se ipak dalo primjetiti da bas nismo "u ritmu muzike za ples".

Sevdah rahat lokum

Malo nam je bilo krivo sto ni jedna sevdalinka nije ispjevana Göteborg-u gradu. Ah pa smislicemo mi vec neku... Hajmo Dzeno majstore zajedno u glas:

Mlado se momce 
Geteborgom sece 
Haj za svakom se 
Curom on okrece


...


Al mu samo jedna 
haman samo jedna
srce i dusu uze 
i ostavi ga 
Haj da sad za njom
on proljeva suze

Ovu drugu strofu nam je Senada predlozila ali mi smo se dogovorili da napisemo jos jednu strofu u kojoj ce nam mlado momce biti i dalje veselo pa tek u trecoj da ga uvijemo u plast slatke patnje i bola.

Muhabet sa dnevnikom

Ne! Nema nista novo. Samo sam te se pozelio.
A ti mene?
Pa neka nisi. Ja bih ipak da se ispricamo, onako neobavezno kao nekad. Ja se nisam, eto, zaljubio od onda. I vise ne vjerujem u ljubav. Znam ljubav je cudo u koje niko ne vjeruje dok mu se ne desi. I opet sam ubjedjen da sljedeci put necu napraviti istu gresku kao i uvijek. Ali ti i ja se vec dugo znamo i ne moram bar tebi lagat.
Ti me razumijes.
Ti me znas.
I sad da ucutim i rijec ne progovorim ti ces me razumjeti.
Dobro je sto nisam rekao koliko mi je znacila. Nikad nebi nasla nekog ko bi tako znao , toliko mogao i izdrzao sve to. Sad kad se sjetim svega izgleda mi kao da slusam ribolovca kako o svom podvigu nekom prica i rukama do kraja rasirenim pokazuje kolika je ta riba bila. I dzaba sto je istina niko mu nikad nece povjerovati. Samo ce mu se iza ledja smijati.
Ni ja sebi vise ne vjerujem.
Lazem sigurno!
Ne moze to toliko jako biti nikako!
Mora da sam sanjao. Pa da, sta bi drugo nego to!