jednog "ljetnjeg" dana 2000

Bilo je puno starijeg naroda. Niko nije obracao paznju na Posejdona koji se tusirao onko nag na sred trga ovog zacudo lijepog dana. Svi su bili okrenuti sceni na kojoj je nekoliko pjevaca pjevalo neke pjesme koje Merima i ja nikad nismo culi. Da cudo bude jos vece i publika je slozno pjevala uz artiste na sceni. E pa znamo i mi da pjevamo. Nakon kratke konsultacije odlucili smo - zapjevali smo "Sinoc mi je ruza procvjetala..." iz petnih zila. One bake i deke su nas cudno gledali sa nekoliko miligrama straha u ocima. Ozvucenje je bilo prejako da bi oni oko nas culi da ne pjevamo na svedskom ali se ipak dalo primjetiti da bas nismo "u ritmu muzike za ples".