Knjiga gosti na hackovic.com

Dodao sam jednu musafirhanu, knjigu gosti ili što bi naš narod rekao, guestbook na mojoj stranici hackovic.com .

Sad svi koji dođu na tu stranicu mogu do sabaha pisat kako su zadivljeni ljepotom te stranice.

Knjiga gosti

Kupovina knjiga

Poslije malo duže pauze ponovo sam sjeo i malo radio na strani za prodaju knjiga preko interneta. Naš džemat ima bogatu knjižaru pa smo se Hare i ja dogovorili da bude dostupna preko interneta. Ja sam malo programirao, on je malo punio podatcima i sad imamo knjižaru i vama pri ruci.

Onda smo promijenili server pa je na novom serveru bila nova veryija programa tako da sam ponovo mora programirati. Ali eto sad radi sve

Naša knjižara

Kod amidže Idriza

Ostalo je još nekoliko karti za film "Kod amidže Idriza" koji se prikazuje na Geteborškom filmskom festivalu. Vise o filmu možete pročitati ovdje.

Oni koji su voljeli "Ovo malo duše" vjerovatno će biti zadovoljni i sa ovim filmom. U meni je probudio puno nostalgije.

Sunčani sat

Ovaj sunčani sat sam vidio u Bergamu. Nije bas najtačninji pa sam se pitao zašto ne pomjere Sunce malo ulijevo i srede stvar. Ali neka ih nek neznaju koliko je sati.

Kick off u Bergamu, Italija

Na zidinama starog grada u Bergamu 

Nišaniii !!!

Nije baš najnoviji tip ali da opalim pa da vidim hoćel potrefit šta. 

Pazi sad, ovakvo naoružanje je stvarsnot u Italiji. Oni to javno prikazuju da bi uplašili strane sile da slučajno ne krenu u napad

Edinova svadba

Bili smo baš zategli na Edinovoj svadbi. Elegantni i , hvala Bogu, pripsani kao što treba. 

Sudbina

Znam da sam nekad slikao ljubav tamnim bojama, ali život ne prestaje da me iznenađuje. Svaki put pomislim ovdje dolazi tačka. Poslije ovoga mi se ništa ljepše ne može destiti. I sva sreća da nisam ni jednom bio u pravu.

Postoje osobe koje mi uljepšaju dan samo kad pomislim na njih.
Postoje osobe koje čine da su mi sve boje pune života.
Postoje, ali ih je teško naći.
Do njih mora sudbina da vas dovede. I kad ih nađete čuvajte ih kao malo vode na dlanu.

Naucnici o zaljubljenim

Citao sam u jednom clanku kako su naucnici ispitivali mozak zaljubljenih ljidi. Imalo je problema naci zaljubljene muskarce ali zaljubljenih zena kazu ima koliko hoces.

Ispitivanja pokazuju da aktivnosti nekih cetiri oblasti mozga su posebno aktivne dok osoba gleda slike svoje simpatije. "Inteligentni" dijelovi mozga tada ,kazu naucnici, miruju. Sto bi u prijevodu znacilo : sto si zaljubljeniji - to si gluplji. Sta li se desava sa osobama koje su ,onako, prirodno glupe, kad se zaljube? Dali postoji tu neki kriterijum kao kod banke : "Vi mozete otici u minus ali morate platiti kamatu na pozajmljena sretstva!" ?

Eto sad mozete otvoriti privatnu firmu sa ljedecim uslugama:

Iznajmljivanje privremene pameti za akutne slucajeve kao sto su "Ljubav na prvi pogled" i "Bez nje/njega ne mogu da zivim"
Iznajmljivanje sposobnosti govora kod slucajeva "Osta-o/la sam bez rijeci"
Iznajmljivanje vazduha kod slucajeva "Osta-o/la sam bez daha"
I niz drugih usluga. Potraznja za ovakve usluge ce uvijek biti ogromna. Za ovaj patent trazim samo 15% prihoda od vase firme.

Doktor

Doktor mi je rekao da je sve i svasta dosad vidio ali ipak se iznenadio kad je vidio sta mi se sve dogodilo. Vratio svaki parcic na svoje mjesto. Stavio gips. Savjetovao da budem jak i pokusam ponovo da hodam. Iz pocetka uz pomoc prijatelja a kasnije sam. Polako! Nisam vjerovao da ce zarasti. Al evo. Onaj ko ne zna rekao bi da tu loma nikad nije bilo. Kaze: "Sad idi ali cuvaj se! Ma koliko da je polomljeno, srce se da izlijeciti. Zapamti: Problem je kad postane pretvrdo i niko ga ne moze slomiti"

jednog "ljetnjeg" dana 2000

Bilo je puno starijeg naroda. Niko nije obracao paznju na Posejdona koji se tusirao onko nag na sred trga ovog zacudo lijepog dana. Svi su bili okrenuti sceni na kojoj je nekoliko pjevaca pjevalo neke pjesme koje Merima i ja nikad nismo culi. Da cudo bude jos vece i publika je slozno pjevala uz artiste na sceni. E pa znamo i mi da pjevamo. Nakon kratke konsultacije odlucili smo - zapjevali smo "Sinoc mi je ruza procvjetala..." iz petnih zila. One bake i deke su nas cudno gledali sa nekoliko miligrama straha u ocima. Ozvucenje je bilo prejako da bi oni oko nas culi da ne pjevamo na svedskom ali se ipak dalo primjetiti da bas nismo "u ritmu muzike za ples".

Sevdah rahat lokum

Malo nam je bilo krivo sto ni jedna sevdalinka nije ispjevana Göteborg-u gradu. Ah pa smislicemo mi vec neku... Hajmo Dzeno majstore zajedno u glas:

Mlado se momce 
Geteborgom sece 
Haj za svakom se 
Curom on okrece


...


Al mu samo jedna 
haman samo jedna
srce i dusu uze 
i ostavi ga 
Haj da sad za njom
on proljeva suze

Ovu drugu strofu nam je Senada predlozila ali mi smo se dogovorili da napisemo jos jednu strofu u kojoj ce nam mlado momce biti i dalje veselo pa tek u trecoj da ga uvijemo u plast slatke patnje i bola.

Muhabet sa dnevnikom

Ne! Nema nista novo. Samo sam te se pozelio.
A ti mene?
Pa neka nisi. Ja bih ipak da se ispricamo, onako neobavezno kao nekad. Ja se nisam, eto, zaljubio od onda. I vise ne vjerujem u ljubav. Znam ljubav je cudo u koje niko ne vjeruje dok mu se ne desi. I opet sam ubjedjen da sljedeci put necu napraviti istu gresku kao i uvijek. Ali ti i ja se vec dugo znamo i ne moram bar tebi lagat.
Ti me razumijes.
Ti me znas.
I sad da ucutim i rijec ne progovorim ti ces me razumjeti.
Dobro je sto nisam rekao koliko mi je znacila. Nikad nebi nasla nekog ko bi tako znao , toliko mogao i izdrzao sve to. Sad kad se sjetim svega izgleda mi kao da slusam ribolovca kako o svom podvigu nekom prica i rukama do kraja rasirenim pokazuje kolika je ta riba bila. I dzaba sto je istina niko mu nikad nece povjerovati. Samo ce mu se iza ledja smijati.
Ni ja sebi vise ne vjerujem.
Lazem sigurno!
Ne moze to toliko jako biti nikako!
Mora da sam sanjao. Pa da, sta bi drugo nego to!

Kod Fatmira

Bio ja kod Fatmira i krenuo kuci. Pa dodji te i vi kod mene - kazem.
- Pa kad se ozenis.
Znam Fatmira nije hazarder. Ne igra na srecu. Otkud mu sad ovo "kad se ozenis"? Ne stigoh da mu kazem ne rizikuj dodji dok je sigurno. Zasto?

Ja znam sebe. Kad se zaljubim - ne vidim nista. Ona se proseta tu negdje slucajno ispred mojih ociju. Ja se zablentavim ko nikad. Razum ode na odmor par godina ne placeno na neko daleko , nedostupno ostrvo. Vjerovatno ce dobiti otkaz kad se vrati nazad. Prijatelji znaju da je ona neko cudno bice i da ce mozda svoje carolije upotrjebiti protiv njih ako ne budu cutali. Ja trckaram sa nekim prstenom za njom dok ne pristane. Onda kad me uhvati u kavez gotovo je. Dodjite sad sam ozenjen. "Neka, nesto smo umorni, zauzeti pa nesmijemo da dodjemo!" Niko ne smije da dodje jer ona bljuje vartu i guta zive ljude. Ja to nista ne vidim jer razum nikako da se vrati sa odmora. Kaze nemam ja kud nazad a i ne trebam ti. Visak radne snage.
O meni ce se pricati zastrasujuce price. Prijetice djeci da ce ih zadesiti slicna sudbina ako ne budu pojeli sve iz tanjira.

Dodjite dok jos mozete.

Sad sam toliko uplasio samog sebe da se ne smijem ozeniti sa osobom koju volim. Pa da! Zato su ranije roditelji trazili... Pa kako ja to dosad nisam shvatio?

Diplomirao sam

Diplomirao sam.
Shvatio sam to kad su mi starci cestitali...
Cekaj, idemo iz pocetka.

Danas imamo prezentaciju u Ericssonu. Nemam treme jer sam je potrosio na prezentaciji na Chalmersu. Sanela je po dogovoru kupila dvije torte "kolegama" u Ericssonu. Tradicija! Pricali smo im bajku a oni su nijemo slusali. Aplauz, torta, pohvale, zelje, cestitke. I po buket cvijeca! Ha?!? Zar smo zasluzili?

Uff sad ga treba pronijet cijelim gradom. Da i ne pricam da sam bio malo prikladnije obucen. Sta ce narod pomisliti?! Bruka ziva! Sjedim u tramvaju i vidim kako me gledaju. Onaj buket vristi i zove "Vidi me hej vidiiii meeeeee". Znam misle da sam nesto zabrljo pa nosim zeni cvijece nebi li mi oprostila. Pogledi im govore "Dzaba burazeru nadrljao si!". Ja bih da pridjem i da svakom ponaosob objasnim kako sam ja u stvari taj buket dobio i kako ja nisam ozenjen i nemam kome da budem kriv. Ali, velim, strpace me u ludaru.

Stizem kuci tako s tim buketom sav srecan. "Sta ti je to?" - pita stara. Ma, rekoh, diplomiro pa ovi tamo kupili... Ljubi ga majka. I babo! Donese ono slatko pa ode da odklanja dva rekjata - kaze lijepo je. Tek tad meni sinu: hej pa ja sam diplomiro! I sta cu ja sad, kako cu! Treba mi malo vremena da dodjem sebi i da shvatim da je gotovo!

Desant na Landvetter

Upali smo na aerodrom. Slozno i efikasno smo ga okupirali za veoma kratko vrijeme. Ja sam budnim okom pazio izlaz ne dajuci da mi koncentraciju poremeti galama ljudi koji su se nervozno vrzmali cekajuci avion koji je trebalo da sleti po ovom, najednom snjegovitom i vjetrovitom vremenu. Svi smo bili do zuba naoruzani. Ja sam u rukama drzao najveci buket a u desnom dzepu fotoaparat pun i spreman na rafalnu paljbu. Resko je drzao videokameru okrenutu prema izlazu spreman da svake sekunde pritisne na okidac. Omar je pokrivao desno krilo a Eso lijevo. Moj stari je budnim okom nadziro akciju i koordiniro snagama na terenu. Napetost se osjecala u zraku. Prst na prekidacu. Izlaz na nisanu. Buket na gotos.
Nastao je tajac.
Na ogromnoj tabli iznad nas se pojavila vijest da je ateriranje aviona odogdjeno.
Sta sad ???

Iz komande su javili da se informacija mora provjeriti i improviziratri novi plan.
Avion je odletio za Kopenhagen.
Komandni stab se povukao dok smo mi stitili odstupnicu. Murat i Nezira su uspjesno izbjegli nas dobro isplanirani docek. Mora da su piloti Air Bosne namirisali opasnost i odlucili da ne slete.

Afrika

Zaustavila me je i pocela da prica kako cijeli svijet nije briga za losa ljudska prava ili zivotne uslove ljudi koji zive dole negdje u Africi.

Ona se eto brine za te neke uslove i prava. Naroda u Africi. I ici ce ponovo tamo na proljece samo da sakupi dovoljno dobrovoljnih priloga.

Ja sam samo nijemo gledao i mislio:tako lijepa i tako pametna. I bori se za prava. I bolje uslove. I mir ljudima.
Negdje u Africi.

Na trenutak me bi stid. Kako su moji problemi mali i nevazni kad ih stavim tu pored gladi, bolesti i nepravde prema tim ljudima.
U Africi.

Ne moras me toliko ubjedjivat. I ja bih da pomognem. Evo priloga za bolje dane ljudima u Africi. A ostao sam trenutak duze jer osim ciste duse imala je prelijepe oci.

Sat

Lako je njoj. Kad god pogleda na sat i kaze:
- Vidi,neko misli na mene!
Upravu je

A mislim na nju i kad nisu poklopljene
I kad jesu
Mislim i kad misli da niko ne misli na nju
Milsim eto i sad dok sav svijet spava

Dali i ja ponekad zalutam njenim mislima
Dali smo nekad tako zajedno
U mislima, sami

Znam da ne al ipak
Da ne mislim nemogu
Cekajuci san da dodje

Bol

Pricao sam ti tiho i kazivao ti kako me bolis. Pustio bol iz grudi samo na tren, da ga vidis, a onda ga vratio tamo gdje sam navikao da bude.
Ti samo cutis.
Gledas, kao da ne vidis sve to.
Pricam ti o sreci.
Opet cutis.
Ne cujes me.
Kao da ne pricam o tebi.

Dao ti srce da se njime igras.
I dusu ti dao da te ugrije
i rastopi ovaj led sto je oko nas.
Samo da nekako pokrenem osmjeh na tvom licu
i bice mi lakse.
Ti samo nijemo gledas.
Kao da nisi tu.